Biće koje se konstantno razvija ne može stvoriti nešto kompletno!

Ljudi su društvena bića, što znači da je u nama neka vrsta potrebe da nas drugi prihvaćaju. Čovjek živi svoj život koji se sastoji od puno uloga (uloga djeteta, roditelja, ljubavnog, poslovnog partnera…). To funkcionira i čovjek tako dospije u ontološku sigurnost u kojoj je prihvaćen i može voditi normalan život. Bilo koje odstupanje, odnosno bilo koji događaj u kojem čovjek izgubi neku od svojih uloga, on gubi svoju ontološku sigurnost i osjeća se izgubljeno. U ljudskom organizmu to je iskazano kroz znakove anksioznosti i nelagode.

S obzirom da je danas anksioznost prihvaćena kao nešto normalno i svatko ju je doživio barem jednom u životu, čini se da je i ona na neki način ušla u područje ontološke sigurnosti. Ona zaista jest bitna jer nam ukazuje na to da nešto moramo promijeniti. Ona nam onemogućava da se krećemo putem kojega smo odabrali za sebe u životu jer mislimo da tako mora biti. Pomoću nje, čovjek ima priliku shvatiti da je ontološki siguran, društveno prihvatljiv, ali ne i ispunjen.

Primjer toga su ljudi koji cijeli život mukotrpno rade nešto što ne vole, kako bi si mogli omogućiti skupe stvari. Naposljetku, kada imaju takve stvari, shvate da to zapravo nije to. To nije njihova sreća, nego ih je njihov ego zavaravao da će im to donijeti sretan i ispunjen život. U takvim situacijama također dolazi do anksioznosti, odnosno prilike za promjenom. No, mnogi je neće prihvatiti jer su izgubili vjeru u ispunjen život zato što su predugo vjerovali nikada zadovoljenom egu.

Vrlo je pohvalno ispisivati ciljeve, ali mnogi ih postavljaju na krivi način. Zapravo, postavljaju ih kao posljedicu, kao gotov čin nekog procesa te bi tog trena kada ga ostvare trebali biti ispunjeni. Tu opet dolazi do anksioznosti, bijesa na same sebe, jer nas je ego prevario. Ono što trebamo jest uživati u procesu, od početka pa sve do samog cilja, jer je on, kao takav, nedostižan. Programirani smo na način da nam ništa nije savršeno, da sve uvijek može bolje, jer smo i sami konstantno u procesu razvoja.

Biće koje se konstantno razvija ne može stvoriti nešto kompletno!

Čini se da je proces jedino sigurno za što se možemo uhvatiti, jer smo i sami samo nečiji proces. Ovakva tvrdnja kod nekih bi mogla izazvati neku vrstu nelagode, što je poželjno, jer ako smo u mogućnosti osjetiti jednu takvu neželjenu emociju, naći ćemo način kako da ju više ne osjetimo. Ono što je problematično za ljude koji vole boraviti u svojem sigurnom prostoru jest činjenica da je rješenje za to u svakome od nas pojedinačno i nema univerzalne formule. Upravo zato što je i samo rješenje proces do kojega dolazimo i kada nađemo rješenje, ono nas više ni ne zanima jer smo postigli što smo htjeli.

Tajna je u tome što smo u traženju rješenja morali usmjeriti svoj interes prema razvitku, napredovanju, kako bismo tu emociju mogli iskorijeniti. Postavljanje sebe kao misaonog bića pred neki izazov traži od nas prvenstveno preispitivanje dosadašnjih stavova i uvjerenja, izlazak iz naše sigurne zone.

Osjećaj nelagode brine nas u trenutku kada ga osjetimo. Tada smo usmjereni na rješavanje problema, u ovom slučaju izostanak istog. U samom usmjeravanju, ako je ono uspješno, a biti će jer je svaki rad na sebi uspješan, naša pažnja više nije na problemu, nego onome što smo dobili od njega, u svrhu poboljšanja sebe.

Primjerice, kada gledamo neku seriju ili čitamo neku knjigu imamo cilj završiti započetu radnju, najčešće jer imamo interes prema određenoj temi. Kada završimo, osjećamo se ispunjeno jer smo bogatiji za nova iskustva. No, može se dogoditi da se istovremeno osjećamo i pomalo anksiozno jer smo stekli naviku raditi nešto, a sada toga više nema i nismo sigurni s čime to zamijeniti. To je zato što nismo dovoljno uživali u samom procesu, nego smo čekali što će se dogoditi na kraju, kako ćemo se osjećati, što ćemo naučiti i slično. Upravo to radimo i s našim životom.

Što prije osvijestimo da nema krajnjeg cilja, one sreće i ispunjenog života nakon što ispunimo sve naše male ciljeve, moći ćemo promijeniti pogled na svijet i imati takav željeni život već danas. Proces od nas traži uživanje i stalnu prisutnost. Traži izlazak iz ontološke sigurnosti, prihvaćanje novih uloga koje život postavi pred nas u bilo kojem segmentu i snalaženje u trenutku. Svatko od nas ima različit proces za proći te svoj izazov treba prilagoditi samome sebi.

No, zbog kulturne uvjetovanosti i društvenih stavova koji su se na neki način, s vremenom ukorijenili u nas, ne uspijevamo svi na isti način. Posljedica je to kolektivnog ega, moći pojedinaca čiji ego im ne dopušta da uživaju u svojoj individualnosti te nastoje pružiti univerzalno rješenje bez uloženog truda i vremena. Mnogima se sviđa činjenica da odigraju po pravilima i ostvare ispunjen život. Kao posljedicu dobili smo današnje društvo gdje nema individualnosti. Nema osobnog razvijanja, napredovanja i procesa na koji je vrijedno obratiti pozornost.

Kada se pojavi pojedinac koji ne živi u svojoj ontološkoj sigurnosti, ne igra po pravilima, prihvaća svoju anksioznost kao pruženu priliku za rješenje problema i pritom uživa u procesu, u svemu što mu se događa, bilo dobro ili loše, društvo ga je prisiljeno izopćiti. Kada se nađemo u nečemu nepoznatom, u čemu se ne osjećamo dobro, lakše nam je to zaobići ako nije nužno da prihvatimo. Tako radimo i sa pojedincima koji su osvijestili smisao svojeg postojanja.

Prije nego izopćimo takve ljude iz svojega okruženja, trebali bismo promisliti i zapitati se zašto se imamo potrebu udaljiti. Razlog ćemo pronaći u sebi, svojem egu koji nas tjera na udaljavanje. Kada to osvijestimo, biti ćemo korak bliže da posložimo svoj život i preuzmemo kontrolu nad njime. Time ćemo postati pojedinac od kojega se društvo udaljava, no to će nam poslužiti kao dokaz da smo učinili nešto dobro za sebe.

Jedan komentar Dodaj vlastite

  1. Louis kaže:

    Bonjour Anita et merci pour ta visite et ton abonnement sur mon plus ancien blog :
    https://lewisfoxy2.wordpress.com/.
    J’utilise le traducteur de Google. Ainsi je suis très heureux de lire et comprendre tes articles très intéressants.
    Plus récemment, je gère également deux autres blogs sur WordPress et une petite chaîne sur YouTube.
    Voici les liens :
    https://lewisfoxyone.home.blog/
    https://lewisfoxy3.home.blog/
    https://www.youtube.com/user/LouisRenard/featured
    Belle journée Anita ! Prends bien soin de toi. Bisous amicaux.

    Pozdrav Anita i hvala na posjeti i pretplati na moj najstariji blog:
    https://lewisfoxy2.wordpress.com/.
    Koristim Google Translate. Stoga sam vrlo sretan što čitam i razumijem vaše vrlo zanimljive članke.
    U novije vrijeme također vodim dva druga bloga na WordPressu i mali kanal na YouTubeu.
    Evo poveznica:
    https://lewisfoxyone.home.blog/
    https://lewisfoxy3.home.blog/
    https://www.youtube.com/user/LouisRenard/featured
    Ugodan dan Anita! Čuvaj se. Prijateljski poljupci.

    Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s