Zavoli samoga sebe, a ne sebe u drugima!

Ljubav kao jedna od najjednostavnijih emocija, nikada nije bila toliko problematična kao danas. Kao takva, rezultat je nedostatka empatije, altruizma i brige za druge, pa čak i za naše najbliže. Sasvim je normalno kroz život upoznati puno ljudi koji nam ne odgovaraju, s kojima ne dijelimo iste stavove ili jednostavno ne pronalazimo zajednički interes. Puno je krivih, prije one prave ljubavi. A u tome i jest glavni problem.

Slikovni rezultat za rene magritte ljubavnici
René Magritte, The Lovers, 1928.
Izvor: https://www.moma.org/collection/works/79933

Prava ljubav, danas često zaboravljena istinska emocija, nalazi se isključivo u nama. Dakle, ne možemo voljeti nekoga u potpunosti ukoliko ne volimo sami sebe. Ako ne prihvatimo svoje nedostatke, svoju prošlost, stav, emocije, nikada nećemo moći istinski voljeti nekoga. Ne prihvaćanje i ne poznavanje sebe otvara put toksičnim odnosima, jer očajnički želimo da nas netko prihvati kada to sami nismo naučili.

Kada sebe ne prihvaćamo, to osjećamo i to nam nedostaje. Pokušavamo upotpuniti taj nedostatak tako što ćemo naći osobu koja će nas gledati očima kojima bismo sami sebe željeli vidjeti. Želimo da nas netko prihvati, da nas cijeni i vidi našu vrijednost. To je također pozitivno, jer tako barem priznajemo da imamo te vrijednosti, samo ih još nismo osvijestili jer se više bavimo svojim manama nego vrlinama. Svojom prošlosti i budućnosti umjesto sadašnjosti. Kada takva veza ne uspije, osjećamo se kao da smo izgubili dio sebe, a zapravo je to samo podsjetnik da to nikada ni nismo posjedovali.

Ljubav se ne posjeduje, ona je dio nas i naše prirode.

Slikovni rezultat za sandro botticelli venus uffizi
Sandro Botticelli, The Birth of Venus, 1485.
Izvor: https://www.uffizi.it/opere/nascita-di-venere

Možemo se kratkotrajno zavaravati da smo u nekom odnosu pronašli sve što nam treba, no bitno je osvijestiti da nakon svakog zanosa dolazi do još većeg gubitka. Svaki zanos ima svoju euforiju, kao što ima i gubitak iste. Do zanosa dolazi kada tražimo spasenje u nekoj drugoj osobi ili budućnosti, a kao takva ne može se ostvariti. Jednom kada prepoznamo ljubav u sebi, zanos nam neće biti potreban kako bismo bili ispunjeni.

Mi smo preslika onoga što vidimo u drugima. Onoga što osjećamo i kako razmišljamo. Ukoliko sebi stalno pronalazimo mane, nikada nam ništa nije dovoljno dobro i nikada si ne priznajemo uspjeh, takve ljude ćemo privlačiti u naš život. Kod te osobe neće nam se sviđati stvari koje nam smetaju kod nas samih i tjerati ćemo tu osobu u promjenu, u nadi da ćemo se tako promijeniti i mi. Kada shvatimo da to ne funkcionira, opet ćemo biti na početku, samo s još manje ljubavi prema samome sebi.

Problem je i okoline, kada se stvara pritisak da nađemo nekoga, nije bitno koga, već to rade svi pa moramo i mi tako. Problem je veći kada u to počnemo i sami vjerovati. Kada panično počinjemo tragati za svojom srodnom dušom, a zapravo se tek tada udaljavamo od prave istinske ljubavi, koja je cijelo vrijeme prisutna u nama i samo kada je osvijestimo i upoznamo, stvari će se posložiti same od sebe.

Svatko od nas je osoba za sebe, što znači da nismo nikome „obećani“ u ovom modernom vremenu. Sve je više ljudi koji uskaču iz veze u vezu, upotpunjuju mjesto bivših ljubavi sa nekim novim poznanstvima, imaju veze sa prijateljima samo radi tjelesnog zadovoljstva, drugim riječima, sveli smo se razinu nižu od one ljudske – životinjsku. Samo čovjek ima sposobnost razmišljanja i apstraktnog, simboličkog mišljenja, no kao da ne cijenimo to dovoljno. Odbacujemo moć prosuđivanja, znanja, napredovanja, osobnog razvoja i spuštamo se na razinu životinja, jedino što nam je bitno je trenutno zadovoljstvo, moć koju imamo u društvenom okruženju i nešto što nas prividno izdvaja od drugih. Samo prividno.

Za razliku od istočne kulture, ne bi bilo pogrešno ni tvrditi da je naša zapadna pomalo zaostala, odnosno, dala vrijednosti krivim idejama kojima se vodimo. Dok je na istoku bitna duhovnost, zajedništvo i cjelina, na zapadu se promovira posebnost, istančanost i različitost. Nema ništa loše u promoviranju individualnosti, jer kao pojedinci to i jesmo, ali samo u prisustvu drugih, stvaranjem cjeline i učenjem o sebi možemo spoznati sami sebe i u potpunosti se prihvatiti.

Slikovni rezultat za echo and narcissus waterhouse
John William Waterhouse, Echo and Narcissus, 1903.
Izvor: https://artsandculture.google.com/asset/echo-and-narcissus/cgGohYq-VdecNw?hl=en

Kada jednom prihvatimo i zavolimo sebe u potpunosti, više neće postojati tolika razlika između bogatih i siromašnih, nećemo se dijeliti na ekstroverte i introverte, dominantne i podređene, ili ono najgore, na ljude koji vrijede i oni koji ne vrijede. Ljudski ego da bi se zaštitio hrani se neprestanim svađama, mora uvijek biti u pravu, toliko je razoran da smo kolektivno sami sebe sveli na različitost i još se više udaljili. Ego će preživjeti samo kada mu netko konkurira, jednom kada nema više kome dokazivati kako je jedini u pravu, nalazi se u velikoj opasnosti od propasti. A samo propast ega može nam pomoći u tome da prihvatimo i zavolimo sebe.

Istinske emocije, pa tako i ljubav prepoznatljive su po tome jer nemaju dvije strane. Kod njih nije tako da ako postoji dobro, mora postojati i zlo. Ne možemo u jednome trenutku voljeti, a u drugome se trenutku svađati. Ukoliko nam ljubav nedostaje u našoj unutrašnjosti, trebamo je osvijestiti i dopustiti joj da oživi u nama. Ukoliko nam nedostaje u vanjskom obliku, što prepoznajemo u obliku muško-ženske privlačnosti, i dalje u svojoj unutrašnjosti moramo osjećati mir.

Kada prihvatimo sebe, privući ćemo ljude istinski slične nama u naš život, nećemo morati tražiti i brinuti se jesmo li pronašli prave osobe. Jer prave osobe smo mi sami i mi smo ti od kojih sve polazi. Prihvatiti ćemo sebe, a zatim i te osobe u potpunosti, a ne zato što su na našoj razini. Nećemo morati biti u pravu, jer nećemo slušati svoj ego, nego sebe. Imati ćemo svoje stavove, ali ćemo znati da oni ne mogu biti objektivni, nego su kao dio nas, subjektivni. Naše pogreške će nas dovesti do još većeg zajedništva, a ne udaljavanja. Jedino tako moći ćemo osjetiti ljubav, tu najjednostavniju emociju.

7 komentara Dodaj vlastite

  1. lemy9 kaže:

    Bravo Anita! Lp. 🙂

    Liked by 1 person

    1. Anita Huzjak kaže:

      Hvala Vam! 😊

      Sviđa mi se

  2. Istina sve što piše, jako dobri članci, samo tako! 😉😊

    Liked by 1 person

  3. vesna kaže:

    Podrška, Anita! Samo nastavite!

    Sviđa mi se

    1. Anita Huzjak kaže:

      Hvala Vam puno!

      Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s