Da bismo imali, prvo moramo biti!

Koliko često poželimo da nam život izgleda drugačije? Koliko često se zapitamo zašto nismo više postigli i hoćemo li uopće više napredovati ili smo dostigli svoj vrhunac? Koliko često uspoređujemo tuđe živote s vlastitim? Zašto se nikada ne zapitamo zašto nam život tako izgleda i što možemo učiniti da bi izgledao onako kako želimo? Zašto pri uspoređivanju s drugim životima ne vidimo vlastiti kao superiorniji?

Kada većina ljudi završi fakultet, dakle oko 25 godine, svi su prepuni entuzijazma i znaju točno ono što žele raditi u životu. To su izgrađeni mladi ljudi koji imaju snove, viziju za budućnost i čekaju svoju priliku. No, većina njih takvu priliku nikada ne dobije i može birati između dvije mogućnosti: može se prepustiti očaju ili pokušati napraviti nešto najbolje od situacije u kojoj se nalazi. To je zapravo naša prilika, jer nam život daje točno ono što trebamo u pojedinom trenutku, iako mi to tada ne prepoznajemo. Puno ljudi tada pronađe svoj pravi smisao i ono što želi raditi. Ali druga polovica ne želi prihvatiti priliku.

Izvor: Facebook

Ljudi su danas skloni komentirati tuđe uspjehe ne razmišljajući o tome što govore. Većina ih to radi jer smatra da je njihovo mišljenje toliko bitno da ga svi moraju znati. Upravo zbog toga, većina mladih i obrazovanih ljudi se prepusti očaju da ne mogu imati budućnost kakvu su htjeli i za koju su se pripremali, jer je logičnije poslušati nekoga sa iskustvom, nego stvoriti vlastito.

Kada se tako mlada osoba, sa velikim znanjem i vještinama prepusti sudbini i životu da je nosi kamo god stigne, dolazimo do situacije kakvu imamo danas. Od stotinu mladih ljudi punih vizija, polovica radi po cijele dane kako bi si osigurala imalo pristojan život, a od druge polovice pola radi u struci, ali posao koji ne voli, dok su ostali uspjeli doći na radna mjesta koja su željeli.

S obzirom da je danas gotovo sve materijalno zamjenjivo za novac, prestali smo gledati i razvijati stvari koje imamo, a koje su besplatne. Zaboravili smo da uvijek možemo raditi na sebi i tako se usavršavati, razvijati svoje talente i napraviti nešto svoje, individualno, što će biti samo naše. To možda neće imati tržišnu cijenu, ali će možda pomoći nekome ili jednostavno doprinijeti zajednici. A na kraju krajeva, sve što netko radi sa dovoljno velikom željom i sve u što uloži dovoljan trud, vratiti će mu se na neki način bez iznimke.

Problem je u tome što većina ljudi ne želi raditi, većina ljudi traži posao s ciljem da ga ne nađe, a svi bi htjeli imati sve. Oni koji su se zaposlili i rade posao koji žele, oni su sigurni, nikome ne otvaraju vrata i trude se svima pokazati da su oni uspjeli pa su time i superiorniji od ostalih. Oni koji rade nešto što ne vole, ali ipak rade, toliko su se pomirili s tom činjenicom da je lakše ništa ne mijenjati, da ne izgube i to malo što imaju. Tako ljudi nažalost dolaze do konstantne utrke sa svojim vremenom i žive od plaće do plaće, a jedino bitno je da podmire sve troškove i tako u nedogled. Takvi ljudi najčešće bi se odlučili na promjenu kada bi primjerice dobili povišicu, dobili napredovanje na poslu, kada bi se dogodilo nešto što bi im donijelo malo više novaca.

Ljudi su uvijek skloni čekati na nešto da bi se promijenili.

Činjenica je da se društvo koje ima pasivno razmišljanje nikada neće promijeniti, jer promjena počinje od našeg promišljanja, a ne od viška novaca. Ako želimo biti uspješni, prvo moramo napraviti naš plan do uspjeha i znati kakva osoba želimo postati, jer ako to ne napravimo, nikada nećemo postati takvi jer nećemo znati tko želimo postati. Ako želimo više novaca, moramo znati što ćemo napraviti s tim novcem, jer u suprotnom svaki višak novaca koji stvorimo nećemo ni primijetiti. Ako želimo više unutarnjeg mira, moramo se pokrenuti i početi raditi na sebi, jer ako ne promijenimo svoje navike, nećemo moći promijeniti ni sebe, jer smo rođeni kao biće navike.

Ne možemo tražiti od života da dobijemo nešto, ako nemamo plan što ćemo učiniti s tim. Ne možemo postati pozitivna osoba s negativnim mislima. Ne možemo samo čekati da se nešto pokrene, ako ne želimo tu promjenu. Svi žele biti uspješni u nekom aspektu svojega života i čekaju idealnu mogućnost kako bi to ostvarili. No, takva mogućnost nam se neće pružiti, nego smo mi tvorci takve situacije.

Prvo moramo biti, da bismo imali.

Ne možemo čekati na novac da bismo bili bogati jer tako nikada nećemo biti bogati. Kada sve u životu posvetimo nekom svojem cilju, samo misleći o njemu, stvari su takve da će nam samo dolaziti. Kada jednom postanemo uspješni, uspjeh će nam dolaziti jedan za drugim. Isto kao što, ako postanemo neuspješni, neuspjeh će nam dolaziti jedan za drugim. Zakon po kojemu se ovo događa isti je kao i zakoni prirode, koji se događaju kao pravilnost bez iznimke. Našem umu je svejedno što ćemo mi biti i što ćemo imati. On je samo alat koji prima naše želje i izvršava ih ako ga pravilno usmjeravamo. Za pozitivno razmišljanje potrebno je isto energije koliko i za negativno razmišljanje, samo je negativno puno lakše ostvarivo. Naš um će samo razvijati ono što dobije od nas.

Kao što ne možemo biti programeri ako nemamo znanje iz informatike, tako ne možemo ni imati novaca ako ne znamo ništa o financijama. Ne možemo imati unutarnji mir, ako se bavimo nevažnim stvarima i krećemo u istoj okolini zbog koje ne možemo postići to što želimo. Stvari koje će nas dovesti do uspjeha su, za razliku od većine ostalih stvari, besplatne. Besplatno je čitati knjige o financijskoj inteligenciji i osobnom razvoju, besplatno je slušati online edukacije o temama koje nas zanimaju, besplatno je maknuti se od ljudi koji nas ne zanimaju i besplatno je sve što mi želimo raditi kako bismo ulagali u sebe i svoj razvoj. Ono što nam treba je samo naša želja za promjenom i mi ćemo sami stvoriti mogućnost koja će postati naša prilika.

U svijetu gdje sve ima tržišnu vrijednost, još uvijek imamo besplatni um koji radi za nas. Ako ćemo ga pravilno koristiti, svi ćemo imati svoje prilike i barem unutarnji mir. A to je ono najvrijednije što nam nitko ne može pokloniti osim nas samih.

3 komentara Dodaj vlastite

  1. sanjaradeka kaže:

    Jako dobar i motivirajući tekst, te vrlo zrelo razmišljanje. Kad bi i ostali mladi imali takav pozitivan i proaktivan stav kao Vi gdje bi nam bio kraj… Bravo!!! 👏👏😄

    Liked by 1 person

    1. Anita Huzjak kaže:

      Hvala Vam puno! Upravo je to i jedan od glavnih razloga zašto pišem blog! 😊🥰

      Liked by 1 person

  2. sanjaradeka kaže:

    Super, samo naprijed!😄👍

    Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s