Ne sanjaš dovoljno veliko ako te tvoji snovi ne plaše!

Mnogi ljudi ne usude se sanjati velike stvari jer misle da su im nedostižne. Samim time su u pravu jer si ne mogu ni predočiti nešto veće i za njih je moguće samo njihovo ograničenje kojega slijepo prate. Snovi su dopustivi jedino kod male djece koja vjeruju u bajke i gledaju pozitivno na život. Ako odrasli čovjek sanja da bude profesionalac u svojem poslu, da ima lijepu kuću ili luksuzni auto bez kredita, automatski postaje predmet ismijavanja ili ga čak proglase nezrelim za život.

Kada sanjamo male stvari i zadajemo si male ciljeve, oni su lako ostvarivi, čine nam se realnima i velika je mogućnost da ćemo ih ostvariti bez nekog velikog napora. No, kada sanjamo veliko, realnost je tu puno udaljenija i lakše je zaboraviti nego početi raditi na ispunjenju većih ciljeva. Ono što zaboravljamo jest da su veliki ciljevi samo skupina malih i kako ostvarujemo male i ponekad beznačajne ciljeve, mogli bismo doći do nečega što je zapravo vrijedno samo po sebi.

Naš um je alat koji može ostvariti sve što mu zadamo. Razlika između malog i velikog sna je u vremenu, a ljudi su postali previše nestrpljivi. Svi bismo željeli imati sve i odmah uz minimalno uložen trud. Zato je lakše upirati prstom na nekoga tko se potrudio da živi i radi kako želi, nego raščistiti sam sa sobom što krivo radi. Lakše je misliti da je takav čovjek rođen pod sretnom zvijezdom, nego razgovarati s njime o tome kako je uspio. Lakše je jer naš ego ne trpi uspoređivanja i osjeća se ugroženim svaki put kada netko ostvari ono što mi nismo uspjeli.

Ne možemo očekivati velike stvari u životu ako si nećemo dopustiti da sanjamo o velikim stvarima. Ono što posjeduje svatko od nas je mašta i ona će učiniti veliki dio posla za nas. Jedino što trebamo je dopustiti joj da djeluje. Naš cilj je napola ostvaren onog trenutka kada dopustimo sebi da sanjamo.

Kada nam vlastiti snovi počnu izazivati strah i neugodu, tada ćemo znati da sanjamo doista veliko!

Jedno od temeljnih filozofskih pitanja koje se proteže od nekad pa sve do danas jest koji je smisao života i zašto živimo. Temeljno pitanje zašto postavljamo kao nešto objektivno, a zapravo je vrlo subjektivno. Nema smisla rangirati smisao života pojedinaca prema nekih objektivnim mjerilima, budući da svaki čovjek ima drugo gledište na sebe, svoju svrhu i svoj uspjeh.

Ono što još više usporava napredak nas kao zajednice je što su si ljudi uzeli za pravo da komentiraju nečiju uspješnost na temelju onoga što oni misle da je uspješno. U većini slučajeva, ako netko ne završi fakultet i nađe nešto što voli raditi i pritom ima vremena za sebe, on je u svojoj osnovi neuspješan, a pomaže mu to što je uspješan u onome što radi. Ali, ako je netko poznati liječnik sa nimalo slobodnog vremena za sebe i svoje interese, on je u svojoj osnovi vrlo uspješan. Nije bitno kako se on osjeća i kako on sam doživljava sebe, jer je njegova funkcija u društvu odavno definirana.

Svatko od nas definira uspjeh na drugačiji način jer nismo svi odgojeni na isti način i nemamo svi jednake stavove kojima se vodimo kroz život. Ako je netko kroz svoje djetinjstvo i odrastanje bio predmet ismijavanja svojih vršnjaka i zbog toga mu nedostaje samopouzdanja, uspjeh će za takvu osobu biti pronaći sebi ljude koji ga poštuju i među kojima mu je ugodno. S druge strane, osoba koja je omiljena u društvu i lako se može socijalizirati, možda će uspjeh definirati kao sposobnost da sama bolje upozna sebe kroz procese osobnog razvoja i samoprihvaćanja.

Isto je i s našim karijerama. Onaj koji se usuđuje sanjati veliko, za njega će veliko biti i lako ostvarivo. Onaj koji sanja realno, dobiti će samo realno. Ne možemo očekivati da će nam nešto doći samo od sebe, a da se pritom ne usudimo to ni sanjati.

Ono što možemo dobiti je sve, a ne možemo izgubiti ništa, jer od ničega i počinjemo.

Ako dopustimo sami sebi da odredimo veliki cilj, za koji ćemo imati veliku želju da ga ostvarimo, jedino što moramo je biti otvoreni za sve mogućnosti koje nam se nude. Jednom kada znamo što želimo i kada znamo što je za nas definicija uspjeha, stvari će se posložiti same od sebe. Ako imamo cilj, otkrit ćemo i plan kako taj cilj ostvariti i on će biti podijeljen u puno malih i naizgled beznačajnih ciljeva koji će nas dovesti do našeg uspjeha. Samim time što odredimo svoj veliki cilj i dopustimo si da sanjamo o velikim stvarima, rangirati ćemo sami sebe u onu malu skupinu ljudi koji su nezreli za život prema prosjeku ostalih, ali su opet ostvarili ono što velika većina nije. Oni će govoriti da su imali sreće i da se to događa jednome na stotinu ljudi, umjesto da se sami potrude postati jedni od njih.

2 komentara Dodaj vlastite

    1. Anita Huzjak kaže:

      Hvala puno! 😊☺️

      Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s