Problem zla

File:Disputa del Sacramento (Rafael).jpg - Wikimedia Commons
Raphael Sanzio, Disputa del Sacramento, 1483.-1520.
Izvor: http://masarteaun.blogspot.com/2011/03/rafael-sanzio-la-disputa-del-santisimo.html

Ima li u svijetu činjenica mjesta za vrijednosti? Tko određuje što je moralno, ponašamo li se moralno odgovorno da drugi prema nama ne bi stvarali predrasude? Zašto pratimo skup vrijednosti i normi koji nas čine moralnima ako je moral možda samo naša iluzija koja se prenosi generacijama? Ako postoji Bog, kako to da jedna svemoguća i sveprisutna pojava, a kao takva i izvor moralne moći, dopušta postojanje zla u svijetu? Primjerice, kako je moguće da bi takav Bog dozvolio tako gnjusan grijeh nad narodom koji je u potpunosti slijedio njegove vrijednosti?

Ljudi uglavnom teže onome što ne mogu znati i žele nadvladati prirodu. Veća je težnja prema otkrivanju svemira nego postavljanju pitanja zašto neke stvari ne možemo znati. Kako naš um grupira stvari u skupine da se može lakše organizirati, tako smo na neki način i sami grupirani jer bi nastao preveliki nered da nismo. Ne možemo znati što se događa u svemiru, jer je on velika cjelina čiji smo mi samo mali dio. Za usporedbu, možemo znati svaki dio našeg organizma, jer su naši organi naš dio. Zaključivanje se odvija na način da se iz dijelova ide prema općenitom, pod uvjetom da su nam dijelovi poznati.

filozofija | Proleksis enciklopedija
Raphael Sanzio, The School of Athens, 1509.-11.
Izvor: https://proleksis.lzmk.hr/21396/

Kada ne bismo težili istraživati stvari koje ne možemo saznati i kada ne bismo imali potrebu razmišljati o tome kako da kreiramo vlastite prirodne zakone koji bi vrijedili za nas, mogli bismo pratiti norme koje su nam dane i zlo ne bi postojalo. To bi značilo da smo determinirani, odnosno, funkcionirali bi po principu uzroka i posljedice. Nešto slično kao zakoni prirode, primjerice svaki predmet bačen s određene visine završiti će na dnu posredstvom sile teže i u tome ne postoji iznimka.

Prirodni zakoni su činjenice i nemaju vrijednosti jer nemaju emocije. Funkcioniraju na način uzročno – posljedične veze i ne može se dogoditi da se u prirodi nešto ne odvija po točno određenom rasporedu. S druge strane, ljudi mogu birati. I mogu izabrati zlo. Ili mogu barem utjecati na zlo.

The Arrest of Christ (Kiss of Judas), c.1304 - c.1306 - Giotto
Giotto di Bondone, The Arrest of Christ (Kiss of Judas), 1304.-6.
Izvor: https://www.wikiart.org/en/giotto/the-arrest-of-christ-kiss-of-judas-1306-1

Jer, u štogod da vjerujemo, jedini imamo moć kreirati zlo. Kako ateist može biti nevjernik ako u samom svojem nazivu sadrži riječ teizam, tj. Bog (prema grč. ϑεός – Bog). U što točno on ne vjeruje? Negira li postojanje Boga njegovim potvrđivanjem!? Kako agnostik može vjerovati u nešto, a da ni sam ne zna u što vjeruje? Nedostaje li mu informacija? Kako može znati ako je cilj vjere neznanje, jer kada bismo znali, vjera bi izgubila smisao? Naposljetku, kako se vjerniku isplati živjeti vođen božanskim vrijednostima, ako čim u svoje vjerovanje uključi zdrav razum, ono postaje besmisleno? Isplati li se biti ponizan za nešto što na kraju može biti samo naša iluzija? Zašto je uopće bitno raspravljati o tome tko u što vjeruje, ako ni samo nismo i ne možemo biti svjesni što zapravo postoji jer nismo iznad toga, već ispod, a uz to postoji i dobar razlog zašto tu pripadamo? Što će se promijeniti u našem životu ako znamo u što neki pojedinac vjeruje? Što će se promijeniti ako mu nametnemo svoje mišljenje? Dovodi li to do jasnoće s obzirom da se za to toliko zalažemo?

Uzmimo u obzir vrijednosti koje imamo u životu. Za razliku od činjenica, one imaju svoje varijable. Činjenice su naprosto takve kakve jesu, nisu ni pozitivne ni negativne, one jesu. Vrijednosti su ono kakvo nešto treba biti i najčešće su mjerene pomoću naših emocija. Mogu biti pozitivno i negativno nabijene. Pozitivne uvijek imaju svoju pojmovnu suprotnost, a one su uvijek negativne. Isto tako, ovise o nama samima. Mi sami dajemo vrijednosti, a zlo je i dalje prisutno u svijetu i mi smo kreatori. Zašto je to tako?

Ljudi su u svojoj osnovi dobri.

Nitko se ne rađa kao loša osoba, već takvom postaje. Besmislenim se čini istraživati što je to što neku osobu čini lošom, s obzirom da smo sami kreatori naših vrijednosti i ništa nije mjerodavno određeno. Za nekoga je pozitivna vrijednost nešto što je nekome suprotno od nje. Ne možemo ni Boga ni bilo kakvu veću pojavu kriviti zato što zlo postoji. Izgleda da nam preostaje samo naša sloboda da biramo. A ljudski um, tj. ego u svojoj srži mora težiti onome što ne može saznati jer mora nadvladati moćnije od sebe.

adam_and_eve.jpg
Lucas Cranach the Elder, Paradise, 1530.
Izvor: https://www.historytoday.com/archive/foundations/adam-and-eve

U tome je osnova problema. Čovjek koji ima slobodu istraživanja, uvijek će težiti onome što ne može saznati i uvijek će na tom putu naići na prepreku koja će biti predstavljena kao zlo. Na taj način, čovjek svjesno ili nesvjesno uzrokuje zlo, kako bi naučio, odnosno spoznao dobro. Većinom učimo iz vlastitih grešaka, umjesto da proučavamo tuđe i umanjimo posao sebi. Na neki način, tako gomilamo i loše stvari u svijetu.

Jer, nečija je pogreška samo subjektivna i tiče se samo njega, dok je neka druga pronašla svoje sljedbenike te tako postala objektivna i pretvorena u kolektivno zlo, prepoznato kao rat.

File:Ambrogio Lorenzetti - Effects of Good Government in the city - Google  Art Project.jpg - Wikimedia Commons
Ambrogio Lorenzetti, Allegory of Good Goverment, 1339.
Izvor: http://www.travelingintuscany.com/art/ambrogiolorenzetti/goodandbadovernment.htm

Ako postoji dobro, mora postojati i zlo. Jer ako bi postojalo samo dobro, to za nas ne bi bilo dobro, jer ne bismo imali s čime usporediti. A kada ne bismo mogli birati, ne bismo mogli davati vrijednosti. Primjerice, jedna od najuzvišenijih vrijednosti je ljubav. Kao takva, ona nema svoje suprotnosti. Da bi mogla postojati, osobe koje ju osjete moraju imati slobodu osjetiti je. Ako je želi samo jedna strana, onda je to prisila, a posljedično onda to nije ljubav, nego samo strast. Zato moramo imati slobodu. U suprotnom bili bismo samo nečiji projekt i sve bismo odigrali prema unaprijed određenim pravilima.

Datoteka:Ambrogio Lorenzetti, The Effects of Bad Government on the  Countryside (detail).JPG – Wikipedija
Ambrogio Lorenzetti, Allegory of Bad Goverment, 1339.
Izvor: http://www.travelingintuscany.com/art/ambrogiolorenzetti/goodandbadovernment.htm

Shodno tome, vrijednosti ne možemo imati ako nemamo slobodu odrediti što su za nas vrijednosti. Život bez vrijednosti ne bi imao smisla, jer činjenice same po sebi samo jesu, a vrijednosti su ono kakve trebaju biti ili tek postati. Vrijednosti su vezane uz emocije, a kao emotivna bića potrebno nam je da smo vezani uz njih.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s