Koji je tvoj „zašto“?

Svaki posao koji počnemo raditi, zahtijevat će od nas naše vrijeme, trud i posvećenost. Jedini način da uspijemo je da ne odustanemo i otkrijemo svoj „zašto“ radimo to što radimo. U uspjehu nam neće biti ključna motivacija ni inspiracija. Motivacija dođe i prođe u trenutku. Inspiracija je svuda oko nas i ne može nam pomoći ako sami sebe ne pokrenemo. Što znači biti motiviran ili inspiriran na nešto? Koja je uloga ljudi koji su poznati kao inspirativni? Život se događa i ne čeka nikoga od nas da bude spreman, da bude inspiriran ili motiviran da nešto napravi.

Ne postoji pravi trenutak, postoji samo sadašnjost i naša odluka.

Ljudi su skloni odugovlačiti stvari. Odugovlačimo uglavnom onda kada nam se nešto ne da i kada ne volimo to što radimo. Ako se natjeramo na treninge, a nismo u potpunosti odlučili sami sa sobom da ćemo ustrajati u tome, brzo ćemo početi odugovlačiti s vježbanjem, osobito ako nemamo neku podršku ili nekoga kome plaćamo da nas vodi. Ako radimo posao koji ne volimo, tada ne samo da ćemo odugovlačiti, nego ćemo frustrirani rješavati svoje obveze, bez cilja da će se nešto promijeniti jer niti ne znamo što želimo promijeniti.

Danas ljudi idu na posao i rade zato što je to normalno i svi ustaju rano ujutro da idu raditi posao koji ne vole kako bi preživjeli. Ako pitamo većinu osoba zašto idu raditi, oni neće imati svoje „zašto“. Većina tih ljudi misli da im „zašto“ nije ni potrebno u životu i nikada se neće isto ni zapitati. To je posljedica današnjeg kolektivnog razmišljanja, u kojemu su standardi postavljeni od mišljenja nekolicine koji najčešće nisu ni podobni da iznose svoje mišljenje.

Kada smo mladi, imamo snove i želimo nešto važno postići u životu. Od toga najčešće odustanemo nakon završene srednje škole ili fakulteta, kada shvatimo da ne možemo ništa napraviti zbog korumpiranosti države. Loših stvari uvijek će biti više nego onih dobrih, zato što njih intenzivnije doživljavamo i ostavljaju teže posljedice.

Najveći neuspjeh je onaj u kojemu prestanemo cijeniti sebe i vjerovati u sebe, zato što je oko nas situacija loša. Odustati nije isto što i ne uspjeti!

Kada odustanemo od nečega što smo htjeli raditi, to je kao da odustanemo od nas samih. Očito je da smo počeli raditi neki posao zato što bismo to voljeli raditi i on nas ispunjava. Dakle, to je naš san. Što se događa kada odustanemo jer u procesu shvatimo da nema koristi od tog posla? Mi automatski sami sebe svrstamo u kategoriju prosjeka, gdje smo odmah prihvaćeni, u kategoriju ljudi gdje nitko nema svoj „zašto“ i ne shvaća zašto ga je bitno imati. Postajemo osoba koja je odustala od svojih snova, skinula teret sa svojih leđa, a zapravo ne shvaćamo da smo na taj način odustali od samih sebe.

Cijeli život uče nas kako je u redu odustati i da se ne trebamo prisiljavati na nešto što nam ne ide. I to je sasvim u redu ako nismo zadovoljni s time što radimo. No, većina ljudi to radi sa svojim snovima. Odustane na prvom problemu ili nakon par dana kada prođe početni entuzijazam. Ako se to dogodi, ili nas to ne zanima ili ne vjerujemo u sebe. Ako nas ne zanima, bolje da odustanemo na početku nego kada već uložimo puno svoje energije i truda u nešto što nas neće ispuniti, no ako ne vjerujemo u sebe i iz tog razloga odustanemo, što to govori o nama? Ako tada odustanemo, to ne znači da smo odlučili ne prisiljavati se ili je to za nas preteško, nego smo odustali od sebe i svojih snova.

Drugi posao možemo pronaći i ako se dovoljno potrudimo možemo i postići uspjeh, no što nam to znači ako to nije ono što mi želimo? Što nam znači buditi se svako jutro i ići na posao kojega ne želimo raditi samo da bismo postigli neki uspjeh ili imali dobar ugled među susjedima? Što nam znači luksuzan auto ako se budimo svakih sat vremena po noći jer smo pod stresom?

Naravno da je bitno zarađivati jer od toga ovisi naša egzistencija, no nije li bolje da kad se već trudimo, ulažemo svoje vrijeme i energiju u nešto što će nam dati i ispunjenost i novac? To ne znači da trebamo napustiti svoj sadašnji posao i sve što radimo, no ako svakodnevno posvetimo barem sat vremena svojim snovima i ciljevima, za par godina dobiti ćemo i puno više od toga što smo očekivali.

Većina ljudi će reći da ne mogu raditi posao koji bi željeli i da ne mogu raditi na ispunjenju svojih snova zato što je situacija u državi loša i da za svoj uloženi trud ne bi bili plaćeni pa su prisiljeni raditi ono što ih ne zanima, samo da bi preživjeli. Većina se odluči otići u inozemstvo te tamo rade i štede novac kako bi si mogli omogućiti malo bolji život. Oni isto u svojoj državi nisu našli mogućnost za sebe i osjećali su se prisiljenima ići u državu koja nudi bolji život.

Ali, kada bismo pitali većinu tih ljudi što je zapravo njihov san i koji bi to posao bio koji bi ih ispunjavao i koji bi sa oduševljenjem radili, pola njih ne bi imalo odgovor, a druga polovica bi rekla da je to mjesto direktora, šefova ili osobe na visokoj poziciji ili privatno poduzetništvo. Iz toga ne samo da možemo zaključiti da ljudi ne sanjaju i nemaju svoje snove, vizije i ciljeve, nego su i neinformirani o većini toga što bi bilo korisno znati pa su shodno tome i negativni. Ovi ostali koji bi željeli mjesto direktora ili biti privatni poduzetnik, znaju samo vanjštinu i rezultat tih poslova pa im izgleda da uz minimalno rada novac svakodnevno dolazi na račun.

Kada bi malo pogledali situaciju oko nas, vidjeli bismo da i u najkorumpiranijoj državi i dalje svatko može biti ono što želi i da će svaka roba naći svojeg kupca ukoliko je čovjek u svojem poslu dosljedan, uporan i zna što hoće i kamo želi stići. Lakše je reći samome sebi da je situacija takva kakva je, da nam je loše i čekati da se nešto s vremenom promijeni. Time što svaki dan ustajemo na posao koji mrzimo raditi neće se ništa promijeniti, osim što ćemo vremenom postati starijima i dalje nećemo imati novac. Problem je taj što je teško potruditi se. Lakše je odugovlačiti nego naći svoj „zašto“. Lakše je praviti se da ne vidimo što se oko nas događa i cijeli život raditi samo da bi preživjeli nego ići za svojim snovima.

Jer prvo moramo postati uspješni, da bi imali novac. I prvo trebamo dati, da bismo dobili. I ne postoji nitko tko je prevario ovaj zakon.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s