Odbijati pokazivati emocije drugim ljudima jer ćemo možda biti povrijeđeni, je isto kao odbijati gledati zalazak sunca jer će sunce jednom zaći!

Jeste li ikada susreli osobu koja za sebe kaže da nema emocija? Poznajete li hladne ljude za koje se pitate kako uopće žive i što im daje zadovoljstvo u životu? Kako uopće netko s njima može komunicirati?

Kako je moguće da netko bude toliko hladan, a po svojoj prirodi je emocionalno biće?

Problem koji se sve više susreće danas, u psihologiji je poznat kao emocionalna deprivacija. Zaista je moguće da osoba naizgled nema emocija niti ih je sposobna kontrolirati. A još veći problem je činjenica da se ovakvo stanje danas prikazuje kao zrelo i poželjno. Jer ako nemaš emocija, nitko te ne može povrijediti. To je istina, ali samo za tu osobu!

S obzirom da smo sveli osnovnu ljudsku komunikaciju na ružne komentare na društvenim mrežama, ljudi su u nedostatku istoga odlučili da je najbolje da ne prihvaćaju nikakve emocije od drugih. Kada to odlučimo, posljedično postajemo osoba koja ni ne pokazuje nikakve emocije. Na početku se sve čini idealno i vjerojatno ne postoji osoba koja nikada to nije odlučila za sebe poslije neke situacije iz koje je izašla povrijeđena. Ali, odbijati pokazivati emocije drugim ljudima jer ćemo možda biti povrijeđeni je isto kao odbijati gledati zalazak sunca jer će sunce jednom zaći.

Nakon nekog vremena, ovakav način postaje navika, a time i normalan način funkcioniranja. Najčešće osoba niti ne prihvaća da ima problem, jer sa sobom nosi nešto zbog čega je ovakva i postala. Bez obzira kakvi smo, svatko ima nešto o čemu ne želi razgovarati, jer kada bi to učinili, izvukli bi te probleme na površinu i morali bismo postati odgovorni za njih. A odgovornost za samoga sebe je vrlo teško prihvatiti!

Koji je problem sa odgovornošću? Kada netko drugi od nas ima očekivanja, mi ćemo se potruditi to ispuniti. Ako u tome ne uspijemo, ispričati ćemo se toj osobi i nastaviti sa svojim životom. U najgorem scenariju, ako nam loše padne na ego, pitati ćemo se zašto uopće netko ima očekivanja za nas i otkud mu to pravo. Ali, ako imamo vlastita očekivanja, ako smo si zacrtali da nešto napravimo, a u tome ne uspijemo, doći će do razočarenja u samoga sebe, preko čega si nećemo tako lako proći! Zato su očekivanja loša, ona su tu da nas razočaraju toliko jako da više nikada ne poželimo preuzeti odgovornost za svoja djela. I tada tek postanemo neodgovorni. Ali nas više nije briga.

Emocionalna inteligencija je pojam koji se danas često susreće u poslovnim krugovima i spominje se kako bi osoba koja je na nekim vodećim pozicijama ili vodi neki tim ljudi, trebala biti emocionalno inteligentna. Jer prije svega mi smo ljudi, a ne roboti! Život se događa bez obzira na poslovne ili životne ciljeve i ako nemamo razumijevanja za tuđe životne situacije i ako ne možemo dati normalan savjet ili pružiti podršku osobi kada joj je to potrebno, tko smo mi zapravo? Što takva osoba zapravo i može napraviti dobro za sebe i zajednicu?

Što se događa kada netko odluči da neće pokazivati emocije? Nažalost, on utječe na sve oko sebe. Jer ljudi su u doticaju i upijaju informacije jedni od drugih. Svi mi u sebi imamo jednu negativnu strukturu i kada netko na nas negativno utječe, naravno da će se to aktivirati u nama, osim ako nismo dovoljni emocionalno zreli da se od toga maknemo.

Takva osoba teško da može biti zadovoljna sama sa sobom, budući da ne može zadovoljiti svoju opću ljudsku potrebu. Kada smo nervozni, za to postoji veoma konkretan razlog, samo što ga nismo osvijestili. Naravno da ćemo to prenijeti na druge i to će postati novo normalno pa ćemo svi biti svaki dan nervozni, a nećemo znati zbog čega je to tako, a kriviti ćemo normalne stvari poput gužve u prometu, čekanja na red u trgovini i slično. Realno gledajući, koliko bi to nestabilna osoba trebala biti ako je može izbaciti iz takta gužva u prometu? To je samo okidač za sve ono što držimo u sebi, a držimo generalno svi.

Da je normalno ne pokazivati emocije i ponašati se kao robot, onda ne bismo bili stvoreni sa emocijama. Sve što odlučimo, odlučili smo za sebe, bilo to dobro ili loše. Ako smo odlučili živjeti bez emocija, moramo prihvatiti i posljedice koje su destruktivne, prije svega, samo za nas. Jer ljude koje povrijedimo svojom hladnoćom i odbijanjem, otići će od nas, ali sami od sebe ne možemo otići. To je činjenica u ovom procesu, koliko god da je danas ova praksa popularna među ljudima.

Što manje emocija pokazuješ, manje ih možeš i primiti. A bez emocija je teško preživjeti, jer one su tu da učine ovaj svijet boljim za nas. Što god da imamo materijalno, možemo to izgubiti i opet vratiti. Ali emocionalno ne možemo. Kada jednom izgubimo nečije povjerenje ili povrijedimo nekoga jer smo “čvrsti”, ništa materijalno nam na svijetu ne može pomoći. I svi to jednom shvate.

Kada netko učini neko dobro djelo ili napravi nešto dobro za zajednicu, tome se ne pridaje pažnje jer ljude to ne zanima. Ono što kupuje su šokantni naslovi i loše vijesti. Jer to nas hrani. Nije bitno što je nama loše, bitno je da je našem susjedu još gore. Isti smo i sa emocijama. Kada je netko negativan, mi ćemo preuzeti njegovu lošu energiju, ali kada je netko pozitivan, nazivati ćemo ga sektom ili psihijatrijskim slučajem. A kada bi barem svi poželjeli biti poput takve osobe!

Kada stavimo kap vode u čašu ulja, neće se ništa dogoditi, jer ta mala kap vode, koja metaforički prikazuje neko dobro djelo ili pozitivnu osobu, ne može promijeniti teksturu ulja. Drugim riječima, kada u skupini loših vijesti i negativnih mišljenja čujemo neku dobru vijest, ona ne može ni doprijeti do svih, a do onih do kojih dođe, barem polovica je neće ni doživjeti zbog uvjetovane strukture u svojoj glavi. Ali, ako stavimo kap ulja u čašu vode, ona će ju zamutiti. Prema tome, samo jedna negativna vijest ili osoba može utjecati na veliku skupinu ljudi, jer takva vijest ili loša energija će se brzo proširiti sa osobe na osobu.

Zato je potrebno da danas više nego ikad pažljivo biramo što ćemo čitati i na kakve stvari ćemo obraćati pažnju. Ono negativno nam je servirano, tako da za to se ne trebamo ni potruditi, ali ako želimo biti pozitivni i emocionalno zreli u ovoj skupini negativnosti, moramo biti dovoljno zreli da odbacimo sve ono što nam ne treba, iako se tako ne čini u ovom trenutku. Sve što napravimo dobro za sebe sada, u budućnosti će nam se vratiti. I to je jedina praksa koja bi trebala postati popularna.

Jedan komentar Dodaj vlastite

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s