Kada nešto zaista želimo, uvijek ćemo napraviti sve da to i dobijemo!

Zašto smo skloni misliti da nešto ne možemo napraviti ako čak nismo ni pokušali? Zašto sami sebe ograničavamo u mislima, a nismo ni pokušali djelovati u skladu da postignemo svoje ciljeve?

Rođeni smo sa ogromnim potencijalom i iznimnim mentalnim sposobnostima koje često ne iskoristimo, pa ih tražimo kroz fakultet i različito obrazovanje. Kao djeca, sve što zamislimo, mislimo da možemo ostvariti i ne odustajemo. Jer kada bismo tada odustali, još uvijek ne bismo znali hodati.

Problem nastaje kada krenemo u školu koja bi trebala razviti naše sposobnosti. Sve što se tamo događa upravo je suprotno. Okruženi smo autoritetima koji nam govore što i kako misliti, govore nam kako učiti, iznose besmislene činjenice i što je najgore, rangiraju djecu kao da svi imaju iste sposobnosti, kao da su svi rođeni sa perfektnim sluhom, voljom za likovno izražavanje ili sportskim predispozicijama.

Normalno je da nemamo svi iste sposobnosti, jer kada bi imali, svijet se ne bi mogao razvijati. Potrebno je puno dobrih ideja da se stvori nešto kako bi generacijski napredovali. Umjesto da se radi na razvijanju dječje mašte i poticanju mladih osoba da rade ono u čemu su dobre, jedino na što se ulaže energija je kako što bolje kategorizirati nešto što za to nije ni stvoreno. Stvari su tu kako bi se kategorizirale i svrstavale u skupine. Čovjek je tu da se razvija u skladu s onime kako je stvoren.

Zbog ovog problema, kad smo još djeca, s još uvijek neutemeljenim stavovima i razmišljanjima te kada još uvijek gradimo svoj identitet, počinjemo misliti da je za nas mnogo toga nemoguće, da nam nešto nedostaje, da su svi drugi bolji od nas i da je možda najbolje da se niti ne trudimo. Već kao djeca, uvjereni smo da naš život diktiraju okolnosti i ono što su nam rekli i vučemo tu grešku kroz cijeli svoj život uvjereni da je to jedino ispravno.

Kada bismo mogli stvoriti vlastita uvjerenja kad se tek rodimo, mi ne bismo naučili hodati, jer bismo mislili da to nije za nas, prvi put kada smo probali smo pali, potrebno je puno truda i dug je put pred nama. Uvjerili bismo se da su okolnosti takve, nije nam se posrećilo pri rođenju, rođeni smo u krivo vrijeme i u krivoj državi i možda je bolje da ni ne pokušavamo jer nikada prije to nismo uspjeli pa tko nam garantira da ćemo sada?

Ovako metaforički napisano, vjerojatno zvuči besmisleno i smiješno, jer danas nam je to nešto normalno, mi smo savladali pa može svatko. No, kada usporedimo ovu besmislicu sa našim današnjim razmišljanjima, zapravo je jadno. Jadno je da danas, kada imamo sposobnost logičnog razmišljanja i stvaranja vlastitih uvjerenja, mi i dalje mislimo da ne možemo, ne možemo postati bogati jer nismo nikada prije? Pa gdje bi došli kada bi moguće bile samo one stvari koje smo već prije učinili? Izgleda da okolnosti nisu odgovor i da svi koji misle da su rođeni pod krivom zvijezdom moraju naći neki drugi izgovor.

Istina je da će se čovjek potruditi samo za ono što istinski želi.

Ako se okrenemo oko sebe i počnemo od nas samih, vidjeti ćemo da smo okruženi s jako puno nepotrebnih stvari, počevši od odjeće koju smo kupili jer nam se sviđala u tome trenutku do skupocjenih automobila i nekretnina. Jesu li nam bile nužne ili smo ih samo htjeli? Svatko od nas ima želje i kada nešto želimo, bilo to nešto skupo poput nove nekretnine, auta ili najnovijeg mobitela na tržištu, uvijek nađemo način da to i dobijemo.

Ali isto tako, volimo se i žaliti, recimo htjeli bi biti bogatiji, imati više slobodnih dana na poslu ili bolje izgledati, ali nažalost okolnosti nisu baš najbolje. Htjeli bismo izgledati bolje, ali dodaci za prehranu i teretana su vrlo skupi i ne možemo si priuštiti takav luksuz. Primjerice, danas baš pada kiša, a htjeli smo ići na trening i nikada nam ništa ne uspijeva kada god počnemo raditi na svojem cilju. Dobar izgovor, ali još uvijek ne shvaćamo da lažemo jedino sebe, uostalom, druge nije ni briga!

Kada čovjek nešto zaista želi, on neće birati sredstva do tog cilja. Ali, mora to istinski željeti!

Jer ako ne želi, neće se ni potruditi! Isto kao što nećemo upisati i završiti još jedan fakultet jer se našem prijatelju baš ne da, a mi ga volimo i želimo mu pomoći! Svatko ima toliko ljubavi prema sebi da će si omogućiti stvari za koje misli da su mu potrebne i svatko ima neke želje koje si ispuni s vremena na vrijeme!

Tako da, sljedeći put kada pomislimo da okolnosti nisu savršene i da to možda nije za nas, bilo bi dobro da se zapitamo što zapravo želimo! Možda se samo volimo požaliti da bi drugima pokazali kako je nama teško u ova grozna vremena!

Jer osoba koja radi na sebi, gura samu sebe naprijed i ne gleda ostale. Možda bi i gledala, ali je nažalost prezauzeta, pa se niti ne stigne žaliti.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s