Na koji način osoba koja negira važnost humanističkih znanosti sama sebe podcjenjuje?

U zadnjih nekoliko godina radi se na populariziranju STEM znanosti, dok se na sve moguće načine podcjenjuje važnost društvenih i humanističkih disciplina. Činjenica je da u većini država, humanističkim i društvenim znanostima više nema mjesta i služe kao predmet ismijavanja „intelektualno sposobnijim“ ljudima.

Čovjek kao biće sklono pogreškama i korupciji, vrlo je podložno mišljenjima autoriteta. Danas je u središtu ekonomičnost, radi se na tome kako da se sve unovči i što bolje proda. Djecu se od malih nogu uči razvijanje u samo određenim disciplinama koje pogoduju stanju u državi. Ako netko slučajno voli čitati ili se izražavati na jedan drugi, intuitivan način, on je prezren od strane autoriteta, a zatim i druge djece.

Osobe koje za svoj studij izaberu humanističku ili društvenu znanost, vrlo često se susreću sa pogrdnim komentarima od strane društva, pa tako studij postaje tečaj, na filozofiji se samo filozofira, a to svi znaju, kroatistika je glupost jer svi znaju pisati i čitati. Osobe koje su sklone ovako komplimentirati svoje vršnjake učene su tako i nisu sposobne izaći iz svojih okvira u glavi. Naučene su da je njihovo mišljenje objektivna istina i da su centar svijeta. Ali, često ne shvaćaju da samo svojim ukućanima!

Takvim osobama jako je teško shvatiti da primjerice, cilj filozofije nije da svojim mišljenjem pobijede ostale jer je njihovo najbolje, već da ga argumentirano obrazlože i saslušaju što ostali imaju za reći jer tako proširujemo svoje kritičko promišljanje i razvijamo se kao osoba. Jer da se pobjeđuje, logično je pretpostaviti da bi već netko pobijedio, od kad je filozofije!

Please don't belittle non-STEM majors.: physicsmemes
Izvor: https://www.reddit.com/r/physicsmemes/comments/h7qf87/please_dont_belittle_nonstem_majors/

Ljudi na vlasti, koji su često vrlo nekompetentni za ono što rade, pozivaju na ovakav način razmišljanja i pretvaraju humanizam u nešto bijedno. Apsolutno nema nikakve razlike u vrijednosti humanističkih i društvenih znanosti ili prirodnih znanosti. Razlikuju se u metodologijama, kao i svaka zasebna disciplina. Prirodne su empirijski provjerljive, dok su humanističke i društvene, teorijske. Ne može se stvarati poveznica između dvije krajnosti i uspoređivati na način koja je bolja. Međusobno se isprepliću i ne mogu jedna bez druge.

No, danas su odlučili da mogu i rezultat je očit. Ljudi nemaju sposobnost kritičkog razmišljanja, nesposobni su razmišljati o nečemu što im je neposredno dano, ne mogu izvan svojih okvira, vrijeđa ih i provocira bilo što izvan njihove zone ugode, nema empatijskog razumijevanja i međuljudskih odnosa. Ali, jedino je bitno da ekonomija raste, jer sa novcima se sve može popraviti, čak i onda kad novce ne dobivaju oni.

Pojam ontološke sigurnosti danas je smisleniji više nego što je ikad bio. Čovjek cijeli život traga za nekakvim smislom. Ne radi samo da bi mogao živjeti, već iz težnje da stvori karijeru i svoj status u društvu, jer nitko ne voli biti nesposoban. Svaki put kada čovjek izgubi neki od statusa, pada u krizu identiteta jer ne zna tko je zapravo. Takve stvari događaju se slučajno, isto kao što se događa i život, stvari nisu unaprijed najavljene. Ljudima ne pada na pamet zapitati se tko su i što rade, koji je njihov smisao i čime mogu pridonijeti ostalima. Jer kada bi se to pitali, stavili bi sami sebe u krizu iz koje bi teško izašli. Jer tko je zapravo šef bez svojih radnika, tko je majka bez svoje djece, tko je liječnik bez svojih pacijenata…

Vrlo je lako ismijavati druge koji možda nemaju posao, vrlo je lako nečiji studij nazivati tečajem, vrlo je lako komentirati druge kad zapravo ne poznaješ sebe. Jer osobe koje su svjesne sebe, kritički promišljaju i imaju sposobnost empatijskog razumijevanja, NIKADA neće birati druge prema njihovom statusu u društvu, njihovom poslu, obiteljskoj ili financijskoj situaciji. Dobar čovjek prije svega će izabrati dobrog čovjeka i gledati će kako ga njihov odnos može nešto naučiti i što može dobiti od toga.

Osoba koja se zapitala tko je i što može ponuditi svijetu, nema potrebe za omalovažavanjem drugih. Kako netko tko negira važnost društvenih znanosti može opstati u društvu? Što osoba koja negira važnost humanističkih znanosti misli o sebi? Podcjenjuje samu sebe? Kako je odrasla, morala je završiti barem osnovnoškolsko obrazovanje, a učitelji su joj bili osobe sa humanističkim i društvenim diplomama. Pa, ako je školovana od strane bezvrijednih osoba, onda je i ona bezvrijedna!

Kao osoba sa diplomom iz humanističkih znanosti, više sam sklona gledanju TKO nešto tvrdi umjesto toga ŠTO ima za reći!

Ne može Vas netko uvrijediti, osim ako nema autoritet nad Vama, primjerice ne može Vam pretila osoba govoriti da imate višak kila, isto kao što vječni student ne može omalovažavati fakultet na kojem studirate…

Isto tako, ne može Vas uvrijediti nitko, osim ako Vam nije stalo do te osobe. A nikome ne bi trebalo biti stalo do osobe koja omalovažava jer to znači da ima veliki problem sa sobom koji vuče iz djetinjstva i kompleks manje vrijednosti.

Jedno je poštivanje, a drugo je uvažavanje. Poštivati bismo se trebali međusobno svi. Možete poštivati tuđa mišljenja, ali to ne znači da ga morate uvažiti. Možete poštivati nečije mišljenje kada Vam kaže da ste jadni jer nemate posao, ali ne morate ga uvažiti. To Vas ne bi trebalo ni uvrijediti, ako znate tko ste i zašto nemate posao. U toj priči osoba koja je to rekla, uvrijedila je samu sebe. Jer nije bitno ŠTO se priča, nego TKO priča. A ono ŠTO priča, misli o SEBI!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s