Ništa vanjsko ne može nas promijeniti, sve već imamo u sebi!

Promjene su neizostavni dio života i samo oni koji su spremni prilagođavati se, ići će naprijed. Svijet ide naprijed i to se isto očekuje od nas, bez obzira sviđalo nam se to ili ne. Ljudima je teško preuzeti odgovornost za sebe, kada god pokušamo promijeniti nekoga, pa i sami sebe, nailazimo na otpor, a otpor je paradigma u kojoj živimo. Paradigma su naučeni obrasci ponašanja, kultura i okolina u kojoj smo odrasli s obzirom na vjeru, rasu, pripadnost i nacionalnost. A učenje je proces, tako da ako razvijamo nešto drugo, možemo otkloniti stare obrasce ponašanja!

Ono što nam omogućuje da se mijenjamo i razvijamo su um (intellectus) i razum (ratio). Kao ljudska bića, imamo dvije strane svoje duhovnosti – um koji nam omogućava da mislimo i promišljamo o svemu što je moguće za nas i razum koji analizira, istražuje i donosi zaključke. Često se izjednačavaju pojmovi uma i razuma, ali oni se uvelike razlikuju. Svi mi imamo iste mentalne sposobnosti i jedino čovjek ne iskorištava te sposobnosti kako treba jer ima IZBOR. Kada bi stablo u šumi imalo izbor, možda bi naraslo samo do pola, a kada bi sunce imalo izbor, možda mu se jedno jutro ne bi dalo izaći.

Da čovjek nema izbor, razvijao bi se u skladu sa svijetom koji napreduje.

Živimo u uređenom sustavu koji je napravljen da se onima kojima se ništa ne da raditi, osigura sve. Nema veze ako je netko ispod prosjeka, ako mu se ne da raditi ili ako želi linijom manjeg otpora. Za njega država ima rješenje. Većina ljudi živi prosječnim životom, poštuje zakone, uživa u svojoj udobnosti i ima sigurnost. Ljudi iznad prosjeka su oni koji su odlučili raditi više, to su ljudi koji napuštaju svoj siguran posao da bi radili po cijele dane za nešto nepredvidivo, ali svoje i voljni su se mijenjati. Svatko od nas izabrao je ono što želi, iako većina to neće priznati, već će naći opravdanje.

Ono što čini razliku je znanje, jer najveći problem svakog čovjeka je neznanje, pa čak i kad ne zna da ne zna. Kada znamo koristiti svoj um, kada znamo da nismo samo slučajni produkt paradigme i kada znamo kako to promijeniti, naći ćemo se iznad prosjeka. Većina ljudi zna da može, na svojoj intelektualnoj razini, u umu, gdje je sve moguće, većina osoba vjeruje da može, ali kada počne koristiti svoj razum, povjeruje da ne može, jer razum je pun izgovora, opravdanja i paradigmatskih uvjerenja kojima smo podložni. Primjerice, većina ljudi vjeruje da može zaraditi više novaca. Tada počinje promišljati kako i zašto i nekolicina odmah odustane zbog negativnih misli u glavi, većina proba i kada ne ide po planu odustaje, a samo mali dio uspije. Ovi koji su odustali, našli su svoj izgovor i zadovoljni su njime. Ovi koji su uspjeli, bili su spremni mijenjati se!

Um je onaj koji izaziva na promjenu, razum ga sprječava.

Ljudi u nedostatku motivacije da bilo što promijene u životu, imaju tendenciju govoriti da ne žele novac jer on kvari ljude, da ne žele više jer im je dobro ovako, sretni su, pošteni i žive svoj život. Ali, novac ne može pokvariti čovjeka, isto kao što ga ništa vanjsko ne može promijeniti. Novac će samo dati više onoga što i sami imamo i jesmo. Dakle, ako je netko prirodno arogantan, novac će ga samo učiniti nepodnošljivim! Ako je netko dobra osoba, novac će ga učiniti još boljim. Novac nema toliku moć da promijeni osobu, a pogotovo ne da promijeni dobru osobu u zlu. Vjerojatnije je da je osoba i prije bila takva, ali joj nismo baš poklanjali pažnje jer nije imala novaca, a sad samo ima samopouzdanje razvijati svoje ponašanje, kakvo god ono bilo!

Biti prosječan nije osobito teško jer ne traži preveliku žrtvu. A i kada bi uspjeh bio lak, onda se ne bi po ničemu ni isticao. Tako da, ljudi koji svoj život smatraju procesom učenja i pod obrazovanje ne smatraju samo škole i fakultete, imaju veću vjerojatnost da će biti uspješni i razvijati sebe. Kod njih nema paradigme, iako su počeli s njom, jer to svi naučimo kao djeca. Potrebno je raditi na sebi, spustiti ponos, dozvoliti drugima da nas nešto nauče jer neznanje je najgore.

Neznanje donosi prosječnost, konstantni nedostatak novaca i želje da se bilo što promijeni.

Zamislite da možete ostvariti apsolutno sve što želite, da nema izgovora i glasa u glavi koji odmah traži izgovore, kome je uvijek preteško, koji govori da mi nemamo sreće i nismo rođeni za to. Svima je ponuđeno isto, stvar je samo u tome što želimo odabrati za sebe. Uspjeh ne donosi sreću i ne čini uspješnu osobu. Da bi osoba imala novca, prvo treba postati uspješna, što znači da se mora početi ponašati kao da je sve što želi već postigla, jer USPJEH i NOVAC ne znače NERAD! Osobe koje imaju najviše i daju najviše i takve nisu postale zato što su uspješne, nego su oduvijek radile na sebi i isto tako počele od ničega. Svi smo na početnoj poziciji jednaki, svi smo nekada bili bez posla, diplome i potrebnih iskustava. Nikome ništa ne pada s neba. Možda bi palo da nemamo izbor jer bi tada dali sve od sebe!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s