Stvari imaju smisla tek kad ih proživimo!

Životne situacije se događaju i u većini slučajeva na njih ne možemo utjecati. Možemo jedino odabrati kako ćemo se odnositi prema njima. Život nas može dovesti do toga da se osjećamo beznadno, da ne vidimo izlaz iz pojedine situacije, isto kao što postoje i trenuci kada se pitamo odakle je došla sva ta sreća i zadovoljstvo u naše živote. U svakoj od tih situacija razvijamo posebne osjećaje i oni su ti koji nas vode preko tih situacija i određuju kako ćemo reagirati.

Kada nam trenutna životna situacija nije najbolja, sigurno nećemo imati želju raditi neke stvari koje smo si obećali da hoćemo, odnosno, sigurno nećemo biti motivirani raditi nešto što nam je teško i ne vidimo uvijek rezultate svojega rada. Ljudima često prirodno dođe da se u takvim situacijama prepuste negativnim emocijama i dozvole im da ih povedu u još gore sfere života te tako dolaze do još veće frustracije iz koje je teško izaći.

Kada pomislimo da nemamo baš neku vrijednost, da nemamo nikakve posebne talente i vrline, da nikada nećemo postići ono što smo si obećali, upravo u tim situacijama bitno je da se sjetimo da se možda netko baš plaši našeg potencijala. Nikada ne znamo kako nas drugi vide i tko vjeruje u nas i kada mi sami ne vjerujemo. To ne znači da smo bolji od drugih ili da osoba mora biti natprosječne inteligencije da bi nešto uspjela, zato što apsolutno svaka osoba ima potencijal koji ona najčešće ni ne vidi tako dobro.

Koliko često u životu su nam se dogodile situacije u kojima nam se učinilo da nam se ruši cijeli svijet i da jednostavno ne možemo biti sretni? To su situacije koje rade veliku prekretnicu u životu, možda netko ne uspije upisati fakultet koji želi, možda netko ne prođe maturu i ne uspije završiti srednju školu, možda netko prekine dugogodišnju vezu i ne zna kako nastaviti dalje sa životom. Iz raznih perspektiva ove situacije izgledaju manje ili više ozbiljne, nekome je možda smiješno nešto što nekoga može otjerati u očaj.

No, kada prođe određeno vrijeme i kada pogledamo unazad na sve što nam se dogodili, zapravo shvatimo da se sve dogodilo s nekim razlogom i da je sve dobilo svoj smisao. Stvari jednostavno nemaju smisla kada nam se tek dogode, ne možemo spojiti događaje koji su se tek dogodili i tražiti neku poveznicu ili neki veći smisao u njima jer ga još ni nema. Ali kada to „prerastemo“, kada pogledamo unazad stvari se poslože i shvatimo kako je to bilo možda najbolje što nam se moglo dogoditi. To naravno ne znači da trebamo sjesti i mirno čekati da se stvari poslože. Ako se sami ne potrudimo da postanemo zreliji i prevladamo neke situacije koje su nam se dogodile, ostati ćemo tamo odakle smo i krenuli, a to je najčešće nigdje.

Stvari se ne događaju same od sebe i nitko nam ne može pomoći ako mi sami sebi ne odlučimo pomoći. Jer ljude ili veseli naš očaj u slučaju da im se tako diže lažno sagrađeno samopouzdanje ili ih nije briga za nas. Koji god slučaj bio, sve ostaje na nama.

U situacijama kada nam trenutno stanje nije najbolje i kada nam se čini da ne znamo što i kako nastaviti dalje, jedino je bitno da ne izgubimo vjeru u sami sebe. Samopouzdanje u takvim situacijama, odnosno, pomisao na to da se uvijek možemo osloniti na sebe i vjerovati sebi može nas spasiti iz bilo kakve nevolje. Nema toga što se može dogoditi, a svakako će se događati, jer loše stvari se događaju, a da si sami nećemo moći pomoći ukoliko smo sigurni da se možemo osloniti na sami sebe. Neka viša sila, za nekoga Bog, za nekoga svemir ili u što god netko odluči vjerovati neće sve napraviti sami, odnosno, neće napraviti ništa u našu korist ako se mi sami ne pokrenemo.

Korisno je imati neku svrhu, nešto u što vjerujemo, nešto veće čemu se nadamo a ne možemo to spoznati, ali činjenica je da sve počinje u nama i ako mi ne damo određeni „signal“ da smo spremni mijenjati se i biti otvoreni prema novim stvarima, ništa se neće dogoditi, primjera za to je i više nego dovoljno.  

Svi smo rođeni sa određenim potencijalima i trebali bismo ih ostvariti tijekom svojega života za vlastitu dobrobit. Pitanje je samo želimo li ih ostvariti i jesu li nam naši snovi važniji od našega straha da doživimo neuspjeh i time malo pružimo lažnu nadu onima koji se ne žele potruditi. Jer neuspjeh ćemo svakako doživjeti, vjerojatno ne samo jedan nego više njih. Graditi svoj uspjeh u bilo kojem spektru života traži jako puno odricanja i jako puno teškog rada, ali opet je lakše nego živjeti nesretan život u kojemu konstantno nešto čekamo i tješimo se tuđom nesrećom.

Na kraju se uvijek sve posloži i svaki događaj u našem životu dobije smisao. Je li to loš ili dobar smisao i ima li nama uopće smisla, ovisi isključivo o nama i o tome kako se postavimo u životu. Nitko nije rođen da bi samo uživao u plodovima tuđega rada, nego da napravi nešto svoje i napravi nešto od sebe. Na nama je hoćemo li čekati ili početi raditi na tome.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s