Sloboda nije mogućnost da činiš sve što želiš!

Sloboda je pojam koji za svaku osobu može predstavljati nešto drugo, ali nikako ne bi trebala predstavljati izgovor da čovjek radi sve što poželi. Sloboda se često shvaća isto kao i prevlast, a ona je nadljudska i kao takva nama nedostižna. Baš zato većina se voli osjećati superiornijima nad ostalima. Većina voli imati nešto što ostali nemaju, pa čak i ako njima to ništa ne predstavlja.

Sloboda nije univerzalna, ona je mogućnost da svaki pojedinac izabere između svojih mogućnosti, bez obzira na to kakve će mu posljedice donijeti. Uvijek imamo nekoliko opcija između kojih možemo izabrati. Ako nemamo, onda znači da smo prethodno već izabrali, a tada smo imali izbor. Zbog našeg straha od posljedice i straha od slobode, ne želimo riskirati i volimo vjerovati da je to bila jedina opcija. Volimo vjerovati da su neke stvari nemoguće. Čak i ako vidimo da su drugi napravili bolji izbor, onaj koji je nama izazivao preveliki rizik, i dalje nam se više sviđa ono što smo izabrali jer nismo imali dovoljno hrabrosti.

Sloboda ne znači raditi što želimo, ne ići na posao, imati dovoljno novaca da ne moramo raditi, putovati ili sam sebi određivati radno vrijeme. Iako je za neke sloboda financijske neovisnosti jedina sloboda kojoj bi čovjek trebao težiti, ne znači da ju svi moraju dostići. Lijepo je imati novaca koliko želimo i sami kreirati svoje slobodno vrijeme, no neće sve ljude to ispunjavati na isti način.

Sloboda je prije svega mogućnost individualnog izbora. Mnogi su uvjereni da moraju svako jutro ići na posao jer to rade cijeli život. Uvjereni su zato jer ih je strah pomisliti da ne moraju to raditi, da u svakom trenutku mogu dati otkaz i pronaći novi posao. Mnogi će i reći da u teoriji dobro zvuči, ali zapravo ih je samo strah odluke i slobode koju posljedično mogu osjetiti. Koliko ljudi redovito odlazi sa starih poslova i bez problema nađe novi posao? Za to je potrebna hrabrost i upravo ih ona vodi naprijed!

Čovjek koji nema hrabrosti, ne može biti ni slobodan!

Zato što prvenstveno ne može donijeti odluku i prihvatiti odgovornost za nju. I to ne samo kada su u pitanju velike odluke, nego ono svakodnevne. Ako nam se danas čini da nemamo izbora, da moramo raditi nešto što ne volimo, to je samo zato jer smo se cijeli život ponašali kao da nemamo izbora i dali drugima da nam kroje sudbinu.

Ali teško je to priznati jer bi to značilo da moramo prihvatiti odgovornost da nismo donosili dobre odluke i da nas je ponekad bilo strah, pa smo previše analizirali, umjesto da smo prihvatili rizik i radili na sebi.

Što danas napravi većina ljudi koji slučajno svjedoče nekom nasilju u obitelji? Makne se po strani jer zašto bi se miješali i to nije njihov problem. Nitko ne želi preuzeti odgovornost. Ali kada situacija eskalira, glavni smo u pitanjima kako se to dogodilo i odlučni u namjeri da se kazne svi koji nisu na vrijeme reagirali. A jedini krivci i jesu pasivni promatrači. Jako je teško preuzeti odgovornost, kako za sebe, tako i za druge. Čak i ako znamo da tako možemo spasiti nečiji život.

Koliko će ljudi pomoći čovjeku koji padne u nesvijest u javnosti? Skoro nitko, jer ima još ljudi pored i nitko se ne želi izlagati. Tužno je što smo svi puni empatije i pravde kada se nešto dogodi, onda bi svi nešto sprječavali, ali kada treba odabrati pomoći, tada smo svi tiho.

Zašto državne praznike, slobodu i neovisnost države najviše slave ljudi koji su kada se trebalo boriti pobjegli u druge države? Zašto su najtiši oni koji su se stvarno borili i možda još dan danas trpe posljedice i traume koje su doživjeli? Jer je čovjeku koji stvarno zna svoju vrijednost dovoljno da tako nešto obilježi u svoja četiri zida. A onaj koji želi preuzeti slavu, odgovornost nikada nije mogao!

Gledajući prošlost ili sadašnjost, ljudi se nisu promijenili. Uvijek će biti onih koji su prihvatili rizik, borili se, prihvatili odgovornost bez obzira na sve, ali i onih kojima su uvijek svi drugi za sve krivi, koji bježe, ali na kraju žele preuzeti apsolutno sve zasluge.

To su ljudi koji će prvi pisati statuse na društvenim mrežama kad se nešto loše dogodi, prvi će nositi cvijeće u spomen svima za slobodu i biti najglasniji u osudama drugih. Ali isti ti će se prvi maknuti kad nekome treba pomoći, prvi će otići kad treba reagirati i prvi gurnuti drugog, slabijeg, ispred sebe da se bori za njega.

Zbog izbora koji pojedinci rade puno je nelogičnosti i puno je pitanja „Kako to?“. Zato je bitno osvijestiti da sloboda postoji, da uvijek možemo birati i čak ako to ne izgleda tako. Uvijek postoji jedan spektar „mogućeg“, a sloboda je izabrati ono što želimo iz „mogućeg“ i prihvatiti odgovornost za to, pa čak i kad nismo dobro izabrali. A oni koji slobodu poistovjećuju sa svemoći, nikada nisu i neće moći prihvatiti odgovornost ni za sebe, a ni za druge.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s